Znam kad bi živeo hiljadu godina, ceo bi mi život stao u jedan dan…

Autor:Miroslav Šantek

Saša Umićević je otišao. Posljednji put sam ga vidio kako u žurbi prelazi Turkuinovu ulicu. Pored nas su nahrupili političari. Došli su se slikati pored bagera koji će srušiti Robnu kuću Petrinjku. I onaj kafić ispod nje gdje smo znali sjediti u ljetnim danima i piti kavu. Raspravljati o životu koji prolazi pred našim očima. On je sveti čovjek. Ja nisam. Ali volimo grupu Partibrejkers. Crkvene vlasti su ga premjestile. U daleki Srijem. Ali kaže da nikad neće zaboraviti ni Petrinju ni Sisak, ni cijelu Baniju. Otišao je u ovim potresnim vremenima čovjek kojeg su ljudi zavoljeli. Čovjek koji je pomagao baš svima. Pa, sretno Saša, gdje god da si otišao, jer znam kad bi živeo hiljadu godina, ceo bi mi život stao u jedan dan…

Na facebooku je samo objavio ovaj tekst:

Mnogoljubljeni, mnogopoštovani i dragi narode Parohije petrinjske,
Dozvolite mi da vas zamolim da svoju pažnju blagovolite pokloniti ovim nekolikim redovima.
Oktobra meseca prošle godine navršilo se sedam godina otkako sam primio dužnost privremenog paroha petrinjskog i sa svojom suprugom se doselio u Petrinju. Sveštenička sluzba i služenje Oltaru Božjem, ne predstavlja nikakvo drugačije služenje već isključivo služenje „krvlju, znojem i suzama“, a uz Božju pomoć i podršku svih vas, nadam se da sam bar u malom delu uspeo da zadovoljim i ispoštujem ovaj pomenuti način sveštenosluženja. Stavivši sebe i svoj dom na raspolaganje Gornjokarlovačkoj eparhiji, nakon jedne godine obavljanja dužnosti paroha u Plaškom, zatim tri godine obavljanja dužnosti paroha u Karlovcu, blagoslovom Vladike Gerasima, došao sam na Baniju i dobio vas kao parohijane, a vi mene kao sveštenika. U sveštenički čin sam rukopoložen 2009. godine, tako da sam u našoj Petrinji do sada proveo najviše godina svoje svešteničke službe, na čemu sam Gospodu i svima vama neizmerno zahvalan.
Voleo bih da se podsetimo šta smo svi zajedno uradili u našoj parohiji u proteklih sedam godina i koji mesec više, a sve do poslednjih snažnih i razornih zemljotresa koji neprestano potresaju područje na kojem živimo. Nekada se taj rad ogledao u duhovnim obnovama, a nekada u materijalnim. Međutim, ono na čemu smo se najviše trudili jeste izgrađivanje i relaksiranje međuljudskih odnosa. Na području gde je prošlost u najmanju ruku bila burna, ostavljajući pustoš u srcima mnogih, ovaj poduhvat sam smatrao izuzetno bitnim. Da li smo u tome uspeli ili nismo, vreme će pokazati.
Od duhovnih i materijalnih obnova izdvojio bih:
* Raščistili smo prostore oko urušenih i uništenih hramova i obnovili molitvena sabranja u Mačkovom Selu, Jošavici, Starom Selu i Četvrtkovcu.
* Locirali smo sve uništene hramove iza kojih nije ostao ni „kamen na kamenu“ i na mestima svetih oltara pomenutih hramova postavili krsna znamenja.
* U potpunosti smo obnovili kapelu Sv. Georgija u Brđanima, u kojoj smo se nakon obnove jednom mesečno sabirali na svetoj Liturgiji.
* U Starom Selu smo podigli zvonik i krst.
* Obnovili smo unutrašnjost hrama Sv. Ilije u Blinji i pritom kompletno restaurirali ikonostas. Sanirali smo kapilarni vlagu i priveli kraju izradu drenaže.
* Dovršili smo restauratorske radove na ikonostasu hrama Sv. Nikole na petrinjskom groblju.
* Započeli smo izgradnju hrama Sv. Spiridona u Petrinji i došli do krova, međutim, zemljotresi kojima smo bili pogođeni su nas privremeno omeli u gradnji. Bogu hvala, na samom gradilištu gotovo da nema nikakvih oštećenja, te će izgradnja u budućnosti nesmetano moći da se nastavi.
* Zgradu parohijskog doma sa kapelom Sv. Spiridona kao glavnim bogoslužbenim mestom parohije, riznicom, bibilotekom, učionicama i stanom za sveštenika, kompletno smo obnovili, nakon čega je grad zasijao, a mi dobili predivan i reprezentativan objekat.
* Na Petrinjskom radiju pokrenuli smo emisiju „Slovo Ljubavi“, koju ste imali prilike da slušate svake nedelje.
* U Domu za stara i nemoćna lica u Petrinji, zatim u petrinjskoj Opštoj bolnici kao i Domu za duševno bolesne odrasle osobe u Petrinji, svake godine na velike hrišćanske praznike obavljali smo haritativne i dušebrižničke aktivnosti.
* Naše humanitarne aktivnosti usmeravali smo i prema našim potrebitim parohijanima i to u vidu podele svih vrsta materijalne pomoći, organizovanja sajmova garderobe i priređivanju ručkova za gladne.
* Pomoć u vidu udžbenika, školskog pribora i školske opreme, pružali smo svim učenicima slabijeg imovinskog stanja.
* U želji da svi budemo deo Zajednice Tela i Krvi Gospoda našega Isusa Hrista, nekoliko puta smo na poljima ispred hramova organizovali saborna krštenja i tom prilikom krstili veliki broj naših parohijana. Ova krštenja predstavljaju posebnu radost za celu našu Zajednicu, budući da su većina novokrštenih bili sredovečni ili stariji ljudi, koji zbog raznih razloga nisu ranije primili ovu Svetu Tajnu.
* Časnu i odgovornu dužnost veroučitelja sa neizrecivom radošću obavljao sam od 2013. do 2019. godine u O.Š. Jabukovac i tom prilikom organizovane su brojne aktivnosti poput veronaučnih olimpijada, radionica, svetosavskih takmičenja, pokloničkih ekskurzija.
Budući da smo, po rečima apostola Pavla „svima bili sve“ (1 Kor 9,22) i opet, po rečima istog, da smo svi sve delili i „radovali se sa radosnima, i plakali sa onima koji plaču“ (Rim 12, 15), želim vam svima zahvaliti što ste se sa nama radovali i molitveno bili sa nama naših najlepših dana u životu, kada smo postali roditelji i dobili naša mila čeda Arsenija, Irinu i Tavitu (Srnu). Kao što, dakle, gore napisah, da sam sa suprugom u Petrinji proveo najviše godina svoje svešteničke službe, ovo su ujedno i najlepše i najradosnije godine za nas, zahvaljujući kako Gospodu koji nas svakog dana nagrađuje dobrima iz svoje prebogate Riznice, tako i svima vama na vašoj ljubavi i prijateljstvu. Ova ljubav i ovo prijateljstvo najviše se na delu pokazalo upravo ovih stradalnih i teških dana u kojima smo jedni drugima (kao što bi to inače i trebalo da bude) bez osvrtanja na to ko kojem narodu ili kojoj veri pirpada, nesebično i ne štedeći sebe pomagali.
Kao što gore navedoh, u Petrinju sam stupio na dužnost sa zvanjem, po Ustavu naše Crkve, privremenog paroha. Ovo zvanje kao i sve ostalo u ovom životu je privremeno. Život nas hrišćana karakteriše stranstvovanje, čega sam i sam svedok, budući da sam nakon odlaska iz roditeljskog doma čak pet puta menjao mesto i sredinu življenja. Ovih dana Gospod je blagovoleo pozvati me na novu službu. Stoga vas ovim putem obaveštam da ću od februara meseca tekuće godine napustiti našu Petrinju i primiti novu parohiju u mom rodnom Sremu, koji jednako volim kao što sam zavoleo i čitavu Baniju.
Želim da znate da pomoć koju trenutno pružamo stradalima u zemljotresu sa moje strane neće izostati, naprotiv, trudiću se da sa nove parohije takođe usmeravam sve svoje snage, kako bismo mogli što više učiniti za sve potrebite.
Veliku zahvalnost dugujem svima vama koji ste mi pomagali da svoj pogled svagda usmeravam ka Hristu i sve vas molim da ne zamerite što nisam bio u prilici da pomenem imena svih vas kojima dugujem. Ujedno vas molim da mi oprostite sve greške, nedostatke ili kakvu gorku reč, kojih je nesumnjivo bilo. I na kraju, molim vas da mi ne zamerite što nisam bio u mogućnosti da se svakome ponaosob javim i pozdravim.
Najsrdačnije i najponiznije vas molim da se Gospodu i sv. ocu našem Spiridonu molite za nas (Natašu, Arsenija, Irinu, Tavitu i mene kao najmanjeg od svih vas), da na našem novom putu i našoj novoj službi ostanu sa nama, a mi vas sigurno nećemo zaboraviti. Uvek ćemo sa radošću dolaziti na Baniju, dok će vrata našeg doma biti širom otvorena za svakog od vas.
S Bogom ostajte.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here