Armirani beton sv. Lovre je preživio 6,2 po Richteru. Uskoro se otvaraju vrata

Autor:Miroslav Šantek

Pao je teret s visine i zatrpao me. Ne, srećom to nije bio komad nekog raspuknutog krova ili zida porušene kuće kakvih u Petrinji već mjesec dana ima napretek nakon razornog potresa, bio je to mokri, bijeli sniijeg koji je pao s grana velikih borova koji slobodno rastu u visinu usred petrinjskog gradskog parka i ispred ulaza u nezaobilazni simbol ovog starog grada – crkve sv. Lovre.

Na ovo mjesto su me privukla otvorena vrata crkve i građevni materijal posložen ispred njih. Ušao sam kroz prašnjavo predvorje Božje kuće koju Petrinjci štuju i posjećuju svakog dana, ali zbog posljedica potresa crkva je trenutno van funkcije. Kroz mutno  staklo ugledao sam s druge strane vrata koja vode u središnji prostor crkve siluetu čovjeka koji mi maše, a zatim mi je i otključao vrata i uveo me unutra. Župnik Josip Samaržija je uvijek nasmiješen čovjek i vrlo optimističan.I prilično zanimjiv za jednog svećenika jer je i strastveni šahist i fotograf. I ovog jutra, posla ima preko glave. Ispred nas su se nanizale drvene klupe prekrivene najlonom, na stropu se na mjestima vide puknuća otpale žbuke, a prašnjavi pod strpljivo s metlom čisti časna sestra Marija.

Tog nesretnog 29.12. prošle godine, u 12:19, nakon udara sile ispod zemlje od 6,2 po Richteru vrijeme je stalo i u sv. Lovri. Osobno sam se nalazio stotinjak metara od nje u trenutku potresa i vidio kako s tornja pada veliki križ, jata vrana koja prelijeću iznad tornja i veliki oblak prašine koji se podigao u nebo od padajućih zgrada u neposrednoj blizini. Ličilo je na kraj svijeta. Lovrin krov je postao rupičast jer su mnogi crijepovi popadali od siline udara, a na samom zvoniku su se pojavile sa zemlje vidljive vodoravne pukotine. Danima poslije, pod velikim udarima vjetra vidio sam i ekipu ljudi kako na toj opasnoj visini slaže nove crijepove na oštećena mjesta.

Bio je Davor Salopek, arhitekt koji je krajem devedesetih sagradio ovu repliku sv.Lovre jer su originalnu, onu od Marije Terezije,  srušili srpski okupatori 1992. do temelja i pregledao oštećenja. Sam Salopek je poznat po svojim građevinama u koje stavlja kvalitetan materijal i vrlo čvrsti armirani beton, on je autor, tvorac i Robne kuće Petrinjka koja je ovih dana predodređena za rušenje, a koja u sebi ima atomsko sklonište prepuno armiranog betona koje ni desetljeća nebrige i devastiranja, a ni ovaj potres nisu srušila i ne može se pomiriti s činjenicom da ta zgrada koja danas izgleda najsigurnije od svih gradskih ruševina koje su doista jako opasne po život prolaznika kreće u rušenje kao neki prioritet.

Salopek je pregledao crkvu i kaže da je statika sv. Lovre dobra i da nema nikakvih problema. Armirani beton je izdržao potres, a uznemiravajuće pukotine na zvoniku su raspuknuta žbuka i oštećenja koja se mogu sanirati. Čini se da je zbog dobrih materijala i novije gradnje Lovro “dobro” prošao prema drugim vjerskim objektima na potresom zahvaćenom području. Mnoge crkve su jako oštećene, neke srušene, s nekih se skidao toranj, a teško je oštećeno i prilično friško zdanje u obližnjem selu Gora.

Samaržija je nakon svog ovog zla optimističan i radostan. Raduje ga činjenica da će uskoro, kaže vrlo brzo čim se još pozavrše neke sitnice sv. Lovro ponovno otvoriti svoja vrata vjernicima koji žele poslušati Božje riječi. Rano ujutro ili kasno popodne. Josip će biti tu i kaže, sve će opet biti kao nekada.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here