Ne vrijedi se,vala, ni bojati

Autor:Miroslav Šantek

Prizori razaranja, uništenih gradova, rupičastih kuća, očajnih ulica koje smo do nedavno mogli gledati iz sigurnosti toplih domova Europe i koji su se činili daleko od naših života, tamo negdje na Bliskom Istoku gdje ratovi nikad ne završavaju i gdje su ulice prepune ruševina, zbog zemljotresa koji je razorio središte Petrinje ukazali su se i u našim životima. Mlada majka gura kolica s bebom kroz središte porušene Petrinje. Slika koju bi trebalo što hitnije izbrisati i sve ovo popraviti.

Na sviim ruševnim zgrada u središtu grada postavljeni su komadi papira s književnim citatima poznatih pisaca.Nešto kao moralna podrška. Riječi ohrabrenja građanima u ova teška vremena. S osobom koja ih je postavila razgovarao sam jednog hladnog predvečerja kad je iz dalekog Mostara jednoj petrinjskoj obitelji stizala spasonosna montažna kućica, a ona je bila jedan od inicijatora tog događaja i nije se htjela eksponirati u javnosti. Žena iz sjene koja radi dobra djela. Tako je i sada. Radi se o jednoj Martini.

Dvije žene hodaju središtem Petrinje. Vro oprezno.Sredinom ulice kroz špalir potrganih zidova i  krovova. Svako malo zastanu i pogedaju u visinu. Opreza nikad dosta. Uvijek valja promatrati situaciju iznad glave na ramenima.

Ukrasni stupovi javne rasvjete koji su još do nedavno svijetlii na Trgu hrvatskih branitelja su prestali s tom funkcijom. Fizički su ih iz zemlje razmontirali i odnijeli djelatnici Komunalca i kamionom ih odvezli u skladište. Prije toga su skinuli zastave s jarbola ispred nekdašnje Robne kuće Petrinjka koja se briše s lica zemlje. Počeli su je rušiti.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here