Autor: Marjan Gašljević

„Pohlepa je prirodna posljedica orjentacije na imanje. Pohlepnik, ma što bio sadržaj njegove pohlepe, nikada neće imati dovoljno ni biti zadovoljan.“ Erich Fromm – Imati ili biti

Iz dana u dan kroz razne informativne servise i medije informirani smo činjenjem osoba iz javnog i političkog života prema stjecanju raznih materijalnih dobara i beneifita koji su kako protivzakoniti tako i amoralni. I ako već oguglali na dvadesetpetogodišnje otimanje narodnih dobara građana Republike Hrvatske uvijek ostajemo zatečeni i iznenađeni. Raznorazni pljačkaški pohodi kriminalnih bandi i pojedinaca kada se pokušavaju dočepati tuđih dobara postali su nam, nekako, prihvatljivi i nezanimljivi. Razbojnici, eto, samo rade svoj posao. Kazali bi kada na vjestima vidimo i čujemo da je tamo neki s pištoljem, nožem, bombom ili kalašnjikovim opljačkao poslovnicu pošte, banke ili je uzeo lovu u kladari neispunivši listić. Obično je to mala vjestica koja se već sutra zaboravi jer se radi uglavnom o sitnišu od par stotina tisuća kuna. O posljedicama pljačke čak se ne oglašava niti ministar unutarnjih poslova jer to nije njegova razina baviti se sitnim lopovima. Obično u kameru izbifla unificiranu rečenicu neki curetak u vidu glasnogovornice neke policijske postaje. U stvari, ministar se uopće ne oglašava. Jasno nam je i zašto. Ovi sitni lopovi nisu njegova razina a kad pljačkaju oni njegove razine jednostavno nije lijepo pričati o, često, stranačkim kolegama i prijateljima.

Nedavno je, primjerice, obznanjeno da je ministar obrane za nekih 18 tisuća eura kupio od svog ministarstva stan u Zagrebu od sto i nešto kvadrata, slično je prošao i general, šef „Pletera“ i tko zna čega i gdje još (osim Pantovčaka). Nama običnim smrtnicima taj iznos ne bi dostajao za onaj manji balkon istog tog stana kada ga isti taj bude preprodavao jer mi niti u snu takav stan i o tog prodavca nemožemo kupiti. Da je po zakonu, jest. Možda. Ma, već smo naučili da gospodinu ministru i hrvatskom generalu mama i  tata gurnu to nešto para pa on kupi. Te poduzeće, te stan, i tako to.

Da je Premijer spreman „izginuti“ za HGK vidjesmo. Vidjesmo i da brani predsjednika te, recimo, vole je nazvati i uhljebničke, institucije. A da vrijedi očito vrijedi kada je i gospodin Transparentni svu svoju transparentnost stavio na bubanj odričući se svoje agende u koju se još jučer zaklinjao. Eto, što se u Hrvatskoj ne može kupiti? Možda fakultetska diploma? Kako drugačije protumačiti činjenicu da je Predsjednik iste te HGK skupo plaćajući kampanju „Kupujmo Hrvatsko“ „diplomirao“ u Banja Luci. Naravno, za sve su krivi neki destruktivci i, jebiga, ni Klaić ne bi nabrojao sve kvalifikacije s kojima i stručnjak može popljuvati protivnika.

U očekivanju da nam Premijera imenuju i kardinalom, ako nas u međuvremenu ne šokira postupkom kao svojevremeno Sanader a sluti mi na skoro, jer bolje od svakog kardinala, o biskupima i nižem svećenstvu da ne govorim, krili rukama prem hrvatskom stadu koje vodi objašnavajući neobjašnjivo i slabovidnom hrvatskom oku vidljivo ali stadu, zbog inercije stada (krda), ne.

Komunjare i „sve drugo zlo Hrvatske koje se urotilo protiv Njega“ će, naravno, izdići se na zadnje noge nakon imenovanja gospođe Dalić predsjednicom uprave Podravke. Da, da to je ona draga gospođa koja je nabrzake sfrkala Agrokor (ako se tko sjeća postojanja te tvrtke na hrvatskom poslovnom nebu) ta sa svojim Borgovcima nastavila, možda, jahati dalje. Ako se Andrej ubrzo ne zahvali novinarima u dobroj Ivinoj praksi za pola godine do godinu možemo očekivati i promociju knjige „Leti perje zadnjeg Hrvatskog socijalističkog pjetla.“

Šta mu to znači i čemu vrijedi baš mi i nije jasno osim što lijepo zvuči. Kako je opće poznato, komunjare u Hrvatskoj nemaju morala za razliku od demokršćana koje u kršenju priječi ne samo peti od sedam smrtnih grijeha već i Deset zapovjedi u kojih se bar četiri spominje, izrijekom ili slutnjom, grijeh pohlepe. Tko će, dakle, u Pakao?

Zbilja, koliko nekim ljudima treba da bi bili zadovoljni? Koliko bi uzeli kada bi im čovjek dopustio da uzimaju koliko oni misle da im treba?

Prošarajmo samo pogledom po Saboru. Pobrojimo moralne i uvažene. Zjapi prazan a „uvaženi“ mjesečno inkasiraju startnih 14 i pol tisuća, pa onda džeparac, pa troškovi puta, pa naknade za odvojeni život, pa tko zna što još. Kažu da nisu na sjednici jer imaju u isto vrijeme sjednice Odbora. Za članstvo u odborima dobivaju posebne naknade. Jebiga, plaća ovdje (Sabor), plaća ondje (Odbor) i sve u isto vrijeme kao i desetine drugih prinadležnosti oko Nadzornih odbora, komisija, povjerenstava, izaslanstava ………. A kada im spomeneš bilokaciju odgovoriti će ti da su to „bapske priče“.

I na kraju, za komunjare ovo ne vrijedi: „Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjeg neće baštiniti.“ (Gal 5, 21)

Vjerovati li, dakle, Novom Zavjetu ili Kotarskom, Petričiću pa i izvješću CIA-e a svi govore i spominju one riječi koje Andreju teško prelaze preko usana kao, npr. „Zarobljena država koja grca u korupciji, kriminalu i klijentelizmu.“ Osim ako ….

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here