Kada te zdrma dremljiva

Autor: Marjan Gašljević

Jutros je zdrmalo negdje oko devet. I to dobro. Na društvenim mrežama poslije su licitirali od 4,2 do 3,6 po Richteru. Licitirali su i se epicentrom od Setuša do Mošćenice pa i jugozapadnije. Kao da je to nešto toliko bitno poslije drmusanja.

U trenutku kada je „drmnulo“ taman sam bio zadrijemao u dnevnoj sobi pred televizorom čekajući da mi se moja dupla doza kave malo hladne pa da srkućem. Politička situacija u Hrvatskoj toliko je zanimljiva da ne preostaje drugo nego zadrijemati. Toliko prijetvornosti i laži da je spram tih naših političkih likova Berger i njegov Munchausen „mala beba“. Televizijama koje uživo prenose razgovore iz studija mi ne preostaje nego čuditi se gdje samo nalaze takve i tolike likove da bi nam, uz sufliranje voditelja, „nešto“ kazali. Likove bez lika i obraza. Na koji program prebaciš danas nas je „hrebao“ onaj lik Hrebak a pripomogla mu je i ona Čačićeva likuša sa svojom demagogijom. Daj zapakiraj bar malo, ne smeta me što lažeš, smeta me što misliš da sam toliko glup da u tu tvoju priču vjerujem.

Drijemam ja, tako, a u taj drijemež mi, nekako, dođe vrijeme tamo sedamdesetih kada sam svakodnevno u Sisak dolazio famoznim banijskim, zaboravljenim prometalom, „ćirom“. Putnički, osim 1. razreda, vagoni bili su s drvenim klupama. Ćiro je puzio brzinom do 40-tak kilomatara na sat (nizbrdicama) kroz banijski karjobraz. U Tešnjaku smo znali, mi derani, iskočiti iz prvog vagona pa onda uskočiti u zadnji. To smo radili da bi zadivili „komade“ i, eventualno, se „upucali“ nekoj. O je, bilo je tu i uspjeha pravih ljubavi iz ćire.

Uz bezbrojne dogodovštine koje su se događala u i oko ćire s osmjehom se uvijek prisjetim onog što se desilo tih sedamdesetih mom pokojnom ocu koji je bio željezničar i skoro svakodnevno na posao putovao ćirom. Ustajao bi oko tri poslije ponoći da bi stigao na vlak koji je polazio iz Gline u četiri. I ako je do kolodvora išao biciklom uvijek je kretao ranije da ne zakasni zbog nekih mogućih teškoća u putu kao, recimo, ispuhane gume na biciklu. I ako često umoran od poljoprivrednih radova prethodnog dana nikada u vlaku nije drijamao ili spavao. Uvijek je strpljivo promatrao noćni krajolik povremeno prošaran oblacima iskri izbačenih puhalicom lokomotive poznavajući u njemu svaku sitnicu. Tog je jutra kao i uvijek ranije došao na vlak i zasjeo u svoj kut vagona bacivši brocak na prtljažnu policu i promatrao noć. Mir i umor su ga prevarili. Zadrijemao je tako u svom kutu naslonjen na smeđu, prljavu zavjesu prošaranu tiskanim „JŽ“. Ćiro je krenuo, vagoni su se zdrmali i počeli truckati. Otac se je trgnuo iz sna ugledavši kroz prozor kako promiču svjetla „Pamučne predionice“ u Glini. Tako iza sna učinilo mu se da vlak upravo odlazi iz Siska koji mu je bio odredište. „Prevezao sam se!“ Sijevalo je u snenoj glavi. Panično je zgrabio brocak i šinjel te izjurio iz vagona na vanjske stepenice te iskočio iz vlaka skotrljavši se po sipini donjeg stroja. Sjedio je na pijesku zureći u svjetla glinske Predionice.

Za razliku od njega onih nekoliko godina koje sam svakodnevno putovao ćirom u Sisak na posao ja sam uvijek spavao u vlaku. Kako sam već tada za konduktere bio „netko“ komotno sam mogao uživati u blagodatima prvog razreda. Ćiro je truckao i drmusao a ja sam spavao. U jednom trenutku se probudim a ono ništa ne drmusa niti lupa. „Kasnim!“ Proleti mi kroz glavu. Zgrabim šinjel i izjurim iz vlaka zjakajući oko sebe. Ćiro fićukne drmusajući i klimajući polako ode. Razgledam se, Sve neki nepoznati likovi. I zgrada kolodvora i okolne kuće nekako drugačije nego na mom odredištu u Sisku (tada) Predgrađu. Putujući svijet se ubrzo razišao a meni nije preostalo nego da se čudeći odredim da sam iz vlaka izašao u Petrinji.

Sanjam ja, tako, ćiru iz svoje mladosti kada ono zadrma i zaronda. Isti ćiro kada pojuri niz Tešnjak.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here