Acta, non verba

Autor: Marjan Gašljević

Tragom poznate latinske poslovice „Act, non verba“ (djela, ne riječi) i danas sam se otputio do sela Strašnik. Prije točno tjedan dana u tom selu teško stradalom u katastrofalnom potresu pronašao sam članove udruge „Prijatelji u nogometu, žuti i plavi“ koji su donatorskim radom, materijalom i novčanim sredstvima odlučili sagraditi u potresu srušenu kuću mladoj, s dvoje male djece, obitelji Marinović. Prije tjedan dana vrijedni članovi udruge iz Narta, Dugog Sela i Rugvice zalili su drugu deku na kući koju rade od temelja do „ključ u ruke“. I dok su oni prošle subote vrijedno radili mnogobrojni političari i politikanti, a o trolićima iz stranačkih podruma da i ne govorim, održavali su tiskovne konferencije i pisali postove i komentare „kako su spriječeni nedonošenjem Zakona o obnovi da pomognu Banovini“.

Danas, tjedan poslije, odlazeći u Strašnik očekivao sam, obzirom da je Zakon donesen, gužvu tih „zabrinutih“ u naletu pomaganja ovim nesretnim ljudima u ovoj teškoj katastrofi. Zastao sam kod table „Strašnik“ međutim nešto ih nisam vidio niti u tragovima. Očekivao sam bar Branka Bačića koji se je toliko znojio pred kamerama u pokušajima da uvjeri građane da su svi osim njegovih „dangube“, „štetočine“, „saboteri“ i tko bi popamtio sve te lijepe etikete, da, bar, dijeli krafne po mjestu. Nisam ga zamijetio i ako me je pretekao na dvostrukoj punoj crti neki audi osmica zagrebačkih tablica pa ako je u njemu bio uvaženi ispričavam se, eto.

U Strašniku nisam, dakle, zatekao sve te koji su se bili toliko „zabrinuli“ i svoju „brigu“ iskazali pressicama, postovima i komentarima ali sam zatekao vrijedne članove udruge „Prijatelji u nogometu, žuti i plavi“ koji danas „slažu“ krov na kući za koji su u proteklom tjednu uzidali potkrovne zidove i zabetonirali „crklaže“. Danas planiraju završiti krov te ga „opšiti“ da bi u tijeku tjedna mogli nastaviti s unutrašnjim radovima a narednu subotu završiti krov u cjelosti prekrivanjem crijepom koji je, kao i sve ostalo, doniran.

Zadovoljni su napretkom i postignutim a u pokušajima da porazgovaramo jednostavno nemaju vremena. Zove krov a s krova „glavni“ građevinac. Dragi prijetelj Milivoj je pokušao razmijeniti nekoliko riječi s mojom suprugom međutim na zov „glavnog“ požurio je na krov. Supruga je htijela vidjeti kako izgleda Strašnik i pozdraviti Milivoja i dečke. Vidjevši  „neobično“ razrušene kuće i ljude koji nesebično rade krov nad glavom Miru Martinoviću i njegovoj obitelji  bila je istinski potresena. Još je isprepadana od jučerašnjeg potresa a sada kada je vidjela neobično grbave zidove, naherene ćoškove i rasturene krovove još joj se strah više vratio.

Prolazeći selom čini mi se da je ove subote, za razliku od prošle, dosta manje ljudi koji nešto rade oko kuća i po okućnicama. Ljudi su, valjda, učinili ono što su mogli. Počistili su dvorišta i doveli u nekakav red ono što su mogli svojim rukama i uz pomoć bližnjih i volontera koji su došli pomoći. Sada ostaje Državi da učini, ako hoće, ono što oni ne mogu. Sruše što je za rušenje i naprave novo a ono što se može popraviti poprave da se ljudi mogu vratiti i nastaviti živjeti. Lijepo je to selo s mnogim lijepim kućama i gospodarstvima. „Ima li šanse Strašnik?“ Pitam se dok stojim na brijegu nad selom s kojeg se vidi skoro cijelo selo a prelijep pogled puca sve tamo do plavičastih obrisa Petrove Gore.

I ako ne sumnjam u „Plave i žute“ dečke svakako ću svratiti u narednu subotu da se poradujem s njima kad na krov „legne“ zadnji crijep. Najviše će se, svakako, radovati domaćin Miro koji mi danas, za razliku od prošle subote, djeluje mnogo smireniji i razgovorniji. Napokon se, valjda, uvjerio da ono Josipovo pitanje od Nove godine: „Hoćeš da Ti sagradimo novu kuću?“ Nije trolovski štos nekih dokonih dripaca iz stranačkih podruma koji gledaju samo svoje buduće mjesto na hrvatskoj političkoj sceni u okrilju svoje svemoćne stranke.

S druge strane dužan sam se zahvaliti čitateljima, posebno iz Zagreba i okolice, koji su poslije subotnjeg teksta „Prva druga deka na Banovini“ donirali novac za ovu izuzetnu humanu akciju udruge „Prijatelji u nogometu, žuti i plavi“. A u iduću subotu vidimo se, dakle, u Strašniku na broju 50. Na prvom krovu kompletno novosagrađene kuće na Banovini.

„Procjenjuj čovjeka  prema njegovim djelima radije nego prema njegovim riječima. Jer mnogi loše postupaju a krasno govore“ Poruka je, na koncu, ove poznate latinske uzrečice.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here