ispekli smo život
bilo je čak nešto turobnosti
dok je zemlja jahala zrak
kriknula u nebo
plavičast dim svijetli svemirom
zvijezda su pune nam čaše
dugi moment zbilje
provlači iglu kroz dane
treba nam opšav
lagan..čvrst..postojan..
da li ćemo stići..hoćemo li
možda opet zavolimo nedjelje
pješaci smo na rasjedu duge
pratimo pad dimnjaka i žbuke
glasno..i u tišini
odmičemo stare uspomene
dok nam komete ometaju put
igre su odavno počele
ljubav za zemlju..ljubav za grad
svi smo svoji noću
kad tuga uspavanku pjeva
nosimo stari poznati broj
bolimo nepoznate..za kratko
nadamo se novom proljeću
bez riječi uzalud
Boba
Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...
