Napokon je u Holandiji palo nešto snijega. Nije tako strašno ali ima gadnog efekta. Najprije da objasnim taj strašni snijeg. Počeo je padati u subotu navečer oko 10 sati. Sitni neki snijeg. Padao je cijelu noć i dan ali jako sitno. Nisu to bile neke velike pahuljice nego onako kao puder. Problem je bio dosta jak vjetar. Baš onako gadan vjetar koji probija do kosti. Temperatura nekih  minus 4, a vjetar od 65 km na sat. To je dosta gadno. Nakon svega toga napadalo je 15cm snijega. Skoro ništa. Ali, bilo je puno snježnih nanosa tako da je mjestimično bilo i oko ½ metra. I to je to. Reklo bi se: “ Brda se tresu, rodio se miš!”.

Kad sam živio kao klinac u Glini, tata mi je dao lopatu za snijeg i poslao me na ulicu da ga očistim. To sam volio i bilo mi je baš kao neka rekreacija. Tako da sam tu tradiciju sa sobom ponio i u Holandiju. Međutim, zadnjih 10 godina nije ni bilo snijega za čišćenje pa sam slabo održavao tu tradiciju. Prošlog vikenda se ispostavilo da sam ja jedini u ulici koji imam lopatu za čišćenje snijega. Zato sam prvi očistio snijeg. Napravio sam Snješka Bijelića za moju unuku i onda se lijepo slikao bosih nogu u snijegu. Uspio sam čak nagovoriti sina, suprugu i unuku da istrčimo van bosih nogu i da se uslikamo. To su moje zimske radosti. Tri generacije u snijegu. Baš nas briga!

Međutim, ovi moji Holandezi su me baš razočarali. Malo snijega, a oni se (da oprostite) usrali od straha. Dva dana nisu vozili vlakovi jer su se skretnice smrznule. Tako je kad imaju 2500 automatskih skretnica koje su kupili jeftino (holandske cicije) jer su samo za južne krajeve. I zato nisu vozili vlakovi. Autoputevi su koliko toliko očišćeni ali je bili jako, jako puno sudara. Sad se bune osiguravajuća društva jer gube lovu. Avioni isto tako nisu mogli  letjeti. Zbog korone se 30% manje leti, a sada je to smanjeno na nekih 5%. Na TV-u  i na radiju se samo priča o katastrofalnom snijegu i jakom vjetru. Škole su nakon lock downa konačno trebale početi prošlog ponedjeljka ali su to odgodili za 24 sata jer učitelji koji putuju vlakom ili autobusom nisu mogli doći na posao. I što će drugo nego  zatvoriti škole. Sva ta frka bez veze. Sve je prošlo za manje od 2 dana.

U međuvremenu su u trgovinama rasprodane sve lopate i sve sanjke. Sad i moji susjedi imaju lopate za snijeg pa ne moraju doći kod mene da ih posude. Moja supruga, štedljiva Holanđanka, sačuvala je sanjke koje smo kupili za našu djecu prije 25 godina. Cijelo vrijeme su bile na tavanu. Sad smo ih skinuli s tavana pa se naša unuka sanjka. Mogao sam ih prodati onako polovne za 80 eura jer je na internetu bila velika potražnja. Imam u Glini na tavanu moje sanjke koje su sad već navršile 60 godina. E, to su bile sanjke! Takve smo imali samo ja i Muci. Da sam ih donio u Holandiju, mogao sam ih prodati za barem 80 eura. Šteta što sam propustio tu šansu. Cijena je otprilike 1 euro po dužinskom centimetru. Slijedeće godine, ako opet padne snijeg, idem u biznis.

 

By Marijan Jozić 

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here