Glavu gore

Autor:Miroslav Šantek

Nedjeljom većina ljudi duže spava, polako se ustaje, odmara, razmišlja kako će provesti neradni dan sa svojim obiteljima,prijateljima; uživat će u šetnji ili nekom strastvenom hobiju i pripremati se za novi radni tjedan. Ali što u situaciji kada vam je sudbina odredila da ste stanovnik potresom pogođenog područja? Ovdje, u razrušenoj Petrinji ima puno ljudi koje muče neprestane brige, od ranog jutra čim otvore oči, naravno, pod uvjetom da se noću nije čula uznemiravajuća potmula tutnjava koja zatrese kuću, zazvecka prijeteći oknima prozora i staklovinjem, taman toliko da čovjeka psihički polako ali sigurno ubija. Tad spavanja za mnoge više nema. Pale se prve, prerane cigarete i kuha kava, a mnogi ljudi uzmu deke i probaju uhvatiti komad sna zamotani u neudobnosti automobila.Što će biti s kućom u kojoj se nakon svake trešnje sve više šire pukotine na zidovima? Kad će početi istinska i vidljiva obnova grada? Što će biti s poslom? Kud će djeca u školu i kroz koje ulice prolaziti? Koliko će taj očaj uopće dugo trajati? Da li spakovati kofere i uputiti se u neki sigurniji kraj, grad, zemlju, jer život je samo jedan? Ili ostati u ovom kaosu u kojem se ne vidi ni tunel, a kamoli svjetlo na njegovom kraju? I ono najgore, dosta ljudi misli da će petrinjska potresna priča vremenom polako prestati biti zanimljiva široj javnosti i da će ostati zaboravljeni u gradu duhova.

Nedjelja je u Petrinji osvanula osunčana zubatim suncem. Hladan vjetar je neugodan, na trenutke neizdrživ. Policija je blokirala i ogradila trakama cijelo središte grada i stvara se osjećaj kao da stanovnici žive u getu. Nedeljom nema obnove, ne ruše bageri Petrinjku. Taj početni plam rušenja kojom se država podičila vikendom se jednostavno ugasi. Ljudi kraj zaštitne ograde snimaju mobitelima posljednji dio Petrinjke i po njihovim riječima uopće nisu zadovoljni. Kažu, ako ovim majstorima treba preko dva tjedna da sruše dvije trećine zgrade,koliko će tek trebati vremena da nešto sagrade na tom mjestu. Jedina svjetla točka je novi kontejner fast fooda koji će uskoro proraditi i vratiti malo privida normalnog života građanima. Vjetar neprestano lupa, igra se po potrganim krovovima napuštenih zgrada, a uz jedinu u središtu grada od policijskih patrola slobodnu ulicu koja teče uz trgovački centar, osnovnu i srednju školu te zgradu Gradskog poglavarstva prolazi dosta ljudi. Neki nose djecu u naručju. Idu prema zvuku zvona koje ih zove iz obližnje crkve sv. Lovre. Nedjeljna je misa uskoro. A onda sam ugledao potpuno iznenađujući prizor.

Na samom spoju Trga dr. Franje Tuđmana i Nazorove ulice. Pored glavnog ulaza u gradski park, raspuknute i napuštene kućice tobacca omotane hrvatskim barjakom i ulaza u teško stradale prostorije Turističke zajednice začula se muzika sa zvučnika, a skupina ljudi je plesala i pjevala u ritmu. Dva mladića nisu štedjela svoju odjeću već su se valjali po hladnoj cesti tražeći što bolji kadar s videokamerama u rukama. Skupina djevojaka i muškaraca je pljeskala rukama i pjevala refren neke nepoznate pjesme. Iza snimatelja stoje dvije hip hop legende koji paze na svaki detalj i dovikuju upute raspjevanom društvu ispred njih. Oni su Sale(Saša Pavlović) i Šepa (Bojan Šeperac), dio petrinjske hip hop atrakcije Hram straha s kraja devedesetih, ljudi koji jako dobro znaju kako je izgedala ruševna, postratna Petrinja i pustoš tog doba. Pisali su tekstove, snimali pjesme koje su se pročule puno šire od ovog starog grada.

I danas, ove nedjelje u ponovo razrušenom gradu su vrlo aktivni. Njih dvojica i treći član nekadašnjeg Hrama straha Beccy (Zoran Peškir) su napisali tekst za pjesmu pod nazivom “Glavu gore”, a muziku i aranžman su osmislii Sale i Ivan Radošević. Materijal je tjednima sniman u studiju u Majdancima kod Gorana Brebrića, a finalni miks će se obaviti u Zagrebu kod Costa Ipsa. Pjesmu se otpjevali petrinjski glazbenici iz mnogih bendova i muzičkih žanrova. Čim su čuli za ideju odmah su se uključili u ovaj projekt i tako je nastao Petrinjski Band Aid koji upravo na ulici snima videospot za pjesmu koja će biti isključivo  humanitarnog karaktera kad se uskoro pojavi na YouTube-u, bit će poslana u medije, a smisao svega je skupiti novca za pomoć potresom ugroženim petrinsjkim obiteljima i motivacija ljudima da ostanu u svom gradu. A kakva je pjesma? U doba današnjih bezličnih pjesmuljaka ova iskače iz struje. Ima vrlo zarazan i pjevljiv refren. Reklo bi se croossover hip hopa, popa i gospela.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here