IN MEMORIAM: Đorđe Balašević

Autor:Miroslav Šantek

Bio je to moj prvi koncert u životu.Ja sam bio golobradi kinac kojeg tek čeka život,a on je tad zagazio u tridesete kad je sa svojim bendom zasvirao u petrinjskom Domu kulture. U velikoj dvorani gdje su u to doba bile redovi običnih stolica koje su se mogle sklanjati po volji. Promovirao je tad friški album Celovečernji The Kid koji u sebi sadži jednu od onih mnogobrojnih vanvremenskih pjesama koje je Đole napisao – Jesen stiže dunjo moja. Njegovo vrijeme je tek dolazilo i malo tko je tada mogao i pomisliti da će ga u budućnosti slušati milijuni ljudi, a da će njegovi stihovi se tako ljepljivo uvući u privatne živote bezbroj ljudi. Stvorila se jedinstvena i rijetka energija koja je bez problema mogla rasprodati u roku odmah bilo koji prostor na teritoriju bivše države. A to mogu samo rijetki gazbenici. Na prste jedne ruke ih nabrojiš.

Panonski mornar, Đorđe Balašević je danas umro u svom rodnom Novom Sadu na silnom Dunavu.Od upale pluća, kažu. U 68 godini života. Puno prerano.Previše. Ova tužna,nenadana vijest će ražalostiti puno ljudi i kad se stvari malo smire, još puno tekstova će o njemu biti napisano. Ono što je sigurno da je otišao veliki kantautor kakav se više neće ponoviti tako brzo, nešto u rangu Arsena Dedića na malo drugačiji način.

I stvarno, moglo bi se o Đoletu napisati puno stranica, puno anegdota, puno sjećanja i doživljaja ali ne danas.

Balašević je otišao. Došla je ta noć kad je završio portret svog života.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here