Foto:Miroslav Šantek

Autor: Marjan Gašljević

Upravo je završilo vrijeme maškara. Vrijeme Fašničkih republika. Vrijeme ludovanja, glupiranja, šala i podjebavanja. Maske su pospremljene za slijedeću sezonu a lica koja su se krila iza njih opet postali oni obični, svakodnevni ljudi. Na žalost mnogi, a maske uopće nisu stavljali na lice, svoje maske nisu skinuli. Krenula je, dakle, Druga Fašnička Republika ili ti predizborna kampanja za nadolazeće lokalne izbore.

Zanimljivost ovogodišnje transformacije iz sveopće pustopašnosti u korizmenu skromnost na neki način obilježila je i akcija u kojoj su „pali“ sudac Trgovačkog suda i stečajni upravitelji zajedno sa svojim pustopašnim kompanjonima koji, možda, nije naznačeno (čudno), nisu bili pripadnici niti jedne političke stranke. USKOK im stavlja na teret dugogodišnje izvlačenje tridesetak milijuna iz skoro isto u deseticama toliko propalih poduzeća sisačkog pokojnog industrijskog bazena. Zanimljivo je čitati mnogobrojne komentare građana ispod novinarskih tekstova koji su obznanili ovu aferu. Na nekoliko mjesta komentatori uhićene spominju kao osobe koje su uništile sisačku industriju vodeći stečajne postupke većine propalih poduzeća s ovog područja.

Inače se u Hrvatskoj baš previše i ne zna (osim profesionalaca iz tog miljea) o stečajnim postupcima samo je tu i tamo neko novinarsko zabadalo spomenulo neku propalu firmu u kojoj su radnici ostali kratkih rukava i bez višemjesečnih plaća a o otpremninama da se ne govori. Nekako je uvijek po okončanju stečaja, kada bi se pojeftino rasprodali i zadnji kvadrati često vrlo vrijednog zemljišta, nedostajalo sredstava da se bar djelomično namire osiromašeni radnici kojima su za vratom već čučali ovršni lešinari. Naravno, Država se u tu priču nije previše mješala jer to odradila pravosudna vlast a i ovrhe su sukladne pozitivnim zakonskim propisima. Sve u svemu ništa morala puno zakonitosti. Kako, u stvari, šljaka cijeli ovaj sustav nikoga nije previše zanimalo jer bi preostalih sto – dvjesto radnika par dana galamilo i onda, pritisnuti nemilosrednom svakodnevnicom, bespomoćno zašutjelo. Da su one hale i zemljišta prodane za, primjerice, 20 nečega po stečajnom upravitelju nekom „investitoru“ da bi dan poslije neki drugi  baš investitor isto to kupio za 200 nečega. A tih prvotnih 20 nečega je bilo taman dovoljno da se podmire svi, posebno stečajni upravitelj, osim radnika. Protivim se svakom nasilju i osuđujem ga međutim, pitam se, mora li „kalaš“ u Hrvatskoj biti ključ kojim će se otključavati pa samo i razgovor o problemima i rak-ranama Društva.

I tako nekako je, kako napisa komentator, sisački industrijski bazen postao, skoro pa, ekološki čist. Na žalost ove koje je USKOK slančio su u toj priči samo oni zadnji lešinari u lešinarskom hranidbenom lancu. Oni su pokupili ostatke ostataka poduzeća koje je lokalna politika sistematski razbucala. Najtužnije i najružnije je što su u toj hrpi neki novčići koji su trebali nahraniti pokoja i gladna radnička usta. Ma koga je bilo briga za to dok se je krčmilo. Sjećam se dobro riječi jednog, tada, viđenog lokalnog političara (počiva li mirno?) kada su gasili visoke peći u Željezari: „Mi će mo sagraditi veću i moderniju željezaru“.

I tako, „pala je Prva Fašnička Republika“ a krenula „Druga“. Prva, kako napisah, bila je neozbiljna, podjebantska, šaljiva dok je ova „Druga“ sasvim ozbiljna pa nam propovijeda poštenje, transparentnost i upoznaje nas s „istinama“ koje bi nas trebale prosvjetliti toliko da upravo propovjednicima tih „istina“ damo svoj glas na slijedećim izborima i da nam tako krene teči med i mlijeko u ovoj dolini suza. Gdje su te „istine“ čučale do danas? Kako baš sad, odjednom, tolika briga za sugrađane? Da je politika prljav posao to itekako dobro znamo međutim da li je nužno bacati to svoje blato i na građane? Desetine tisuća građana i sam nismo sudjelovali u „industrijskom pročišćenju“ već smo samo ostali kratkih rukava čemu onda na sve to još i malo blata? Političari i oni koji to žele biti nemojte, molim vas, brinuti za mene. Dosta mi je.

I dok na ovom trenutno tužnom, opustjelom i rasturenom dijelu naše Domovine trpimo potrese, klizišta, nevrijeme, divlje zvijeri i „pitome“ otimače dajte nas bar vi, političari i koji to tek želite postati, ostavite s mirom. Prestanite nas „trljati“ svojim poluistinama, lažima i spinovima. Makar i ne imali struje, vode i puta ipak nismo baš toliko glupi i nepismeni da u tim vašim „istinama“ vidimo i onu drugu stranu medalje jer ste i vi u sv to koliko toliko umoćeni. Ono, ako nikako drugačije već svojom dosadašnjom šutnjom. I da, nemojte smetnuti s uma da kad pljunete na protivnički politički tabor da ste pljunuli i na dio građana koji su, možda, dio tog političkog tabora ili se samo još uvjek dvoje. I oni bi trebali obrisati s lica vašu pljuvačku i doći na biralište zaokružiti baš Vas i od, baš Vas, očekivati nešto više od jebenog: „Pljuc!“

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here