Autor:Miroslav Šantek
Moj sugovornik kojeg sam slučajno sreo na ovom mjestu je lokalni političar. Ne pada mi na pamet besplatno ga rekamirati u ova grabežna vremena za udobne fotelje i sigurno dobru plaću na 4 godine. Slučajnost nas je spojila pred istim prizorom. Tamo, pedesetak metara od nas, na suprotnoj strani ulice, žuti bager je s lakoćom rušio zgradu na uglu Trga dr. Franje Tuđmana i Ulice Josipa Runjanina, odmah preko puta Hrvatskog doma. Ta neugledna dvokatnica od Domovinskog rata do današnjih dana zvana Zgradom političkih stranaka – ime koje većini Petrinjaca (osim političara) baš ništa ne znači i potpuno je nepoznato,a kada kažete zgrada “Komiteta”, svima će biti jasno.
Moj sugovornik je malo stariji lik i sjeća se i anegdota iz njegovog života koje su vezane za tu zgradu i likove koji su u njoj stolovali. Kaže, šezdesetih, u ono komunističko vrijeme, neki glavonja koji je bio udobno zavaljen u fotelju u toj zgradi je imao veliku vlast i ovlasti da čak odredi i izda dozvolu nekom seljaku za kupovinu običnog traktora. Doista, bilo je to vrijeme u kojem je demokracija i slobodni izbor građana bio nemoguć pojam i gdje su moćni drugovi odučivali baš o svemu bez da se pita narod. Komunisti su otišli početkom devedesetih u ropotarnicu povijesti, ali mnogi od njih su se samo “prešaltali” u današnje najpoznatije dvije stranke koje već 30 godina vladaju Hrvatskom.
Nikom nije jasno zašto je pored milijun gorućih problema u Petrinji, Plenković preko Medveda i njegove ekipe koja je zadužena za obnovu potresom porušenih područja bagerom napao i srušio “Komitet” i prije njega Petrinjku – zgrade u kojima baš nitko ne živi, a ova od “Komiteta” je i prije potresa bila neodržavana do bola. Novovjeki, antikomunistički političari u nju nisu ulagali novac, već su je raubali dokle ide, tako da se mnogi slažu da je ovaj potres čak i dobro došao da se ukloni to zdanje. Ono što je sigurno je da su se iz ovih vlažnih prostora s užasnim wc-ima donosile presudne odluke za Grad Petrinju. Ovdje su se kovali planovi, sklapale koalicije, tajni sporazumi, ovdje se popilo i pojelo puno u doba lokalnih izbora. Ovdje su se gubii živci, ponekad je bilo i puno svađe koja je bila na rubu fizičkog obračuna. Ovdje je bilo i razočaranih i veselih. Onih koji slave što ih je narod izabrao. Više neće.
Komitet je srušen. Kad maknu ostatke ostat će rupa. Prazan prostor. A ljudi naivno misle da kad se nešto sruši, odmah iza toga dolaze brigade radnika koji će napraviti novu zgradu.
Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...
