Autor: Marjan Gašljević

Oduvijek me je fasciniralo kako se neki ljudi, najčešće, političari i direktori javnih poduzeća razbacuju ciframa. Miljiardu nečaga ovamo, milijardu onamo. Kako te cifre nonšalantno cure iz gubica osoba koje u životu svojim radom nisu zaradile ni cvonjka. Neki to možda znamo, a neki i ne ali svi ostanemo nekako zatečeni lakoćom iznosa do kojeg, uglavnom, ni brojati ne znamo a kamo li kako bi taj iznos izgledao u novčanicama. Ti zastrašujući iznosi koje ne možemo čak ni sanjati da bi ih cijelog radnog vijeka zaradili ma i iskilavili se skupa s obiteljskom generacijom prije i poslije. Ma, ni ne pokušavamo razmišljati jer smo fascinacijom veličine zablokirani.

E, upravo ta zatečenost, zablokiranost jedno su od oruđa s kojim raznorazni likovi u političkom svijetu i polusvijetu upravljaju s nama. U lice nam sipaju pregršti informacija koje nas fasciniraju svojom privlačnošću tako da apsolutno smetnemo s uma njihovu točnost jer je provjerljivost u tom času nemoguća a kada do nje i, eventualno, i dođe prvotni cilj je postignut.

Od ulaska Hrvatske u EU opsesija hrvatskih političkih potrkala su sredstva iz Europskih fondova. Ako nemaš ama baš ništa za kazati nekoj publici u nekoj pripizdini, kojih je u Hrvatskoj sve više, samo započneš priču o milijunima i milijardama europskih eura koje ćeš baš Ti dovući u tu pripizdinu i promijeniti njezin tijek povijesti.

Trebamo li se vratiti desetak godina unazad pa pokušati zbrojiti koliko je Hrvatskoj stavljeno na raspolaganje u predpristupnim pa onda u pristupnim i razvojnim fondovima, a s tim su sumama licitirali svi hrvatski političari. Od onog načelničića tamo one pripizdine koji na zemljopisnoj karti ne bi znao niti pokazati gdje je smještena EU pa do premijera i predsjednika svi su se zaklinjali u tu silnu lovu koju treba „samo uzeti“. Osobno sam imao u to vrijeme priliku učiti o funkcioniranju sustava natječaja i izrada programa i projekata pa mi je, stoga, euforija oko tih nesretnih iznosa, jednostavno, išla na živce jer da bi kapnuo i jedan eurić iz tih fondova potrebno je mnogo toga učiniti da bi se došlo od ponuđenog iznosa do ostvarenog projekta određene vrijednosti. Kolika je razlika, kada bi netko imao volje izračunati, od iznosa koji su ponuđeni i iznosa koji su ostvareni. Uvjeren sam da bi se mnogi šokirali koliko je mizeran iznos u našu korist.

Ponavljam, iznosi s kojima licitiraju mnogobrojni političari posebno sada u kampanji su apsolutno neprovjerljivi pa se stoga i s njihovom visinom može beskonačno lupati. U konačnici ako je i neki od tih iznosa koji su u Fondovima stavljeni na raspolaganje točan to ne znači da će ta količina sredstava biti „isporučena“. Naravno, za tri – četiri godine kada bi projekt za kojeg su sredstva namijenjena trebao biti gotov nitko se više neće sjetiti iznosa tih spominjanih sredstava.

U stvari: „Koji projekt?“

„Vratiti će mo Banovini stari sjaj uz dodanu vrijednost sredstvima Europske unije.“ Jako lijepo zvuči no može li to biti naslov projekta? 

„Naravno da može!“ Uskliknuti će dežurni birtijski političar kojem je gornji domet životnog uspjeha lažna braniteljska mirovina ishođena na zapisniku o „okolnostima stradavanja“ iz koje proizilazi da je ozljeda nastala kada se je „upiknuo na čavao“, kokošareći u kokošinjcu koji je sagradio neki „neprijateljski nastrojen element“.

Poučen dosadašnjim uspješnima i nešto manje uspješnim ali i neostvarenim sredstvima koja su bila na raspolaganju a trebalo je „samo“ imati ideju, izraditi projekat, izaći na natječaj, osigurati inicijalna sredstva i krenuti u ostvarenje, iskreno sumnjam u ostvarenje malog postotka usput vodeći i računa o roku omotnice i činjenici apsolutne transparentnosti. Stoga, bilo bi zanimljivo, umjesto „logičke mape“ kao osnovne sastavnice svakog projekta sastaviti križaljku s imenima političara koji se razbacuju iznosima i veličinom iznosa a onda, nakon određenog razdoblja, podvući crtu i vidjeti koliko je sredstava stvarno „sjelo“ i što je učinjeno.

Znam da je to, skoro nevažno, jer i tako malo tko vjeruje da će na Banovinu „sjesti“ milijarde. Što, međutim, košta vjerovati jer: „Blago onima koji ne vidješe a vjeruju.“ (Iv 20, 24-29) Njihovo je Kraljevstvo Nebesko, a europskih para bilo je i biti će kao i blagoglagoljivih političara.

„E, pa, vidjeti ćemo.“ Rekoše slijepci. 

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here