Autor: Marjan Gašljević

Jedno od pitanja svih političkih pitanja Sisačko-moslavačke županije je da li će aktualni župan Ivo Žinić krenuti u potjeru za još jednim mandatom na čelu Županije nakon što je „natjeran“ da se odrekne mjesta predsjednika Županijskog odbora Hrvatske Demokratske zajednice. Žile je, dakle, pokušao nešto muljati s nekretninama a to muljanje i nije bilo nešto uspješno za razliku od mnogih drugih. Da li ga je ta nespretnost, ili neuspješnost koštala političke pozicije jer stranka ne trpi neuspješne ili su presudili neki drugi elementi trenutno za ovu priču je manje bitno.

Sjećam se, svojevremeno, kako je politički „skončao“ Đuro Brodarac. „Pregazili“ su ga oni koje je on stvorio i to, po meni, na vrlo ružan način. A stvorio ih je mnoge. Od portira, vodoinstalera i priučenih šofera stvorio je impozantne uhljebničke veličine koje su i koje i sada često odlučuju o mnogim sudbinama. Računao je, valjda, da će, kao na mađioničarskoj postelji od čavala, beskonačno uživati u toj nekoj imaginarnoj moći. Na sličan način, čak i brutalniji, završavali su i drugi moćnici. Ovdje se prisjećam jedne priče o sinu koji je u susjedstvu skoro svakodnevno tukao svog ostarjelog oca. Pitao sam svog oca kako je to moguće a on mi pojasni da je i taj starac koji danas dobova batine od sina svojevremeno tukao svog oca. Ništa, dakle, nismo naučili od svojih prethodnika vjerujući da je naše učenje da tim iskustvima promijenimo neumitno.

Žileta, dakle, prije tih par mjeseci kada se otkrila njegova poluuspješna eskapada s nekretninama, počinju razapinjati. Šteta je samo što je, valjda, „čiste krvi“ inače bi mu i nju izvadili na analizu. U principu mi ga i nije nešto žao. Nije, naime, naučio ništa iz te „povijesti“. „Dojahao je na bijelom konju“ po tamo nekim likovima s kojima je, možda, imao neke dilove. Odmah su ga okružili različiti „paraziti“ i „konjske muhe“ maksimalno koristeći njegovu, hajde kažimo, moć. Mislim da rijetko tko može kazati da Žile nije bio „široke ruke“. Futrao je različite udrugice ali i zapošljavao one koje je trebao i one koje nije. Tim, uglavnom, besprizornim likovima kojima je svaki sustav i svaki moćnik „dobar“ dijelio je razne sinekure na kojima su ovi ubirali neku pinku.

I, evo, danas cijela Hrvatska se upire pokazati kako je Žinić loš jer je na potresom razrušenoj Banovini postavi jambo plakate sa svojim likom na kojima čestita građanima nadolazeći blagdan Uskrsa.

Naravno, ovo svatko gleda i vidi na svoj način. Uglavnom te plakate većina medija vidi kao ulaznicu za kampanju u kojoj bi se Žinić kandidirao za još jedan mandat na čelu Županije ali kao neovisni kandidat. Bez obzira na mnogobrojne plakate širom županije neki su, čak i po medijima, dobrodošli dok se drugi propituju. U stvari, tko građane uopće nešto pita?

Za mene tužno u cijeloj priči je što su tog Žinića počeli najžešće „udarati“ oni kojima je najviše učinio. Isti ti likovi do jučer su mu bezrezervno virili iz guzice, dodvoravali mu se i pljeskali, a difimirali bi svakog tko bi i dobronamjerno kritizirao njegove poteze. Je da je i on sam zaboravio opijen svojom, hm, moći da su većinom isti ti likovi zgazili i njegove prethodnike ili kolege koji su pali. Na žalost, nekima je to način života.

Da li se, dakle, Žinić treba kandidirati? Zašto ne?

Trebamo li glasovati za njega u novi mandat? Svakom na savjest, ali nije naodmet posmatrati tko su ti „sinovi koji tuku ostarjelog oca“. Možda netko i pokupi neku pouku za neku svoju budućnost.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here