22 C
Sisak, HR
25. travnja 2018.

Jozine razbacane misli

Jozo Nikolić JOZINE RAZBACANE MISLI "Majmuni su se posvađali oko toga tko je prvi sišao s drveta." "U mojoj zemlji su se pobunili spomenici." "Dok je čekao u predvorju raja, raspitivao se o prilikama u paklu." "Tragediju Troje zapečatili...

Kad narastem

Kad narastem bit ću ljubav zagrlit ću zemlju,šumu i sunce nosit ću zvijezde u pregači sna stihovati jezikom svemira što samo duša razumije Kad narastem bit ću dijete samo ono zna bezbrižno, bez osude tkati tepih bez igle i konca prevući rijeku...

Monika Bončina “TREĆA DIMENZIJA” (III. DIO)

MONIKA BONČINA TREĆA DIMENZIJA III. DIO „Slike“ Osjećala sam važnost svog poziva sa svakim pokretom moga tijela. Znala sam da imam u rukama mogućnost da promijenim cijeli svijet. Jer sam posebna. Čuvar. Zato jer vidim stvari koje...

U tvojoj košari

Suvremen si i svevremen ruke ti miriše na staklo vitraj kožnih kapi caklina u kojoj se lome moji pogledi crvenim kao nezrela djevojčica pred prvim poljupcem Nota tvoga prsta vuče maglu duljinom moje bedrene kosti dopustim ti produženo disanje u svakom uvojku neposlušnih kovrdža Kao tekućica se razlijem tvojom usnom školjkom grlim svoj...

Jedro na horizontu

Kiši. Tebi se fućka. Sjediš na provi i igraš se krilom galeba. Ne vidi te pa me gleda sumnjičavo kao da mu ja neprekidno podižem jedno krilo. Činjenica da si umro ne sprječava te...

Samoća je moj izbor

Samoća je tišina koja je glasnija od bilo kojega zvuka. Kako i zašto živjeti sama? Usamljenost sam izabrala. Pa što, to je moja odluka, dobra ili ne, otkrivam svakodnevno težinu njenu ali ju i ne mijenjam....

Monika Bončina “TREĆA DIMENZIJA” (II. DIO)

MONIKA BONČINA TREĆA DIMENZIJA II. DIO „Initium“ S obzirom da sam se nalazila na glavnom pariškom kolodvoru, iznenadila me činjenica koliko je poluprazan. Već je bilo dosta kasno pa sam klasično Zemljino vrijeme pripasala kao razlog tomu....

Davanje

Nekima je Bog dao komadić bogata neba, nekima livade pokošenih snova U redu za dodjelu stajali smo prvi stajali smo zadnji trčali smo hodali laktovima gubili ljudskost izlazili iz ljuske čovječnosti zaboravljali etičnost na koljenima hvatali vrpcu kao gladni svega Nekima je Bog dao oči,usta,nos,uši osjetila za dimne signale zavjetrinu...

Denis Vidović “Kako je Michel tražio djevojku”

Nemoguće se oprijeti sudbini. Ona je poput rodbine. Čak ako se i poželite sakriti, naći će način da Vam dođe na vjenčanje. Ili vaše vlastite karmine. -Bok, lutko, slađa i od ječmenog slada! -Kaj se mi...

Smisao života, što je to?

Dragi moj prijatelju, primjetio si, baš uvijek kad mi je teško, zapravo najteže, pomislim na tebe i sigurnost koju mi uliješ brigom o meni, od vrtića još. Naša povezanost je nemjerljiva i neupitna. Sada sam...