Subota , siječanj 20 2018
Početna / Kolumna / JEBIGA

JEBIGA

Službeni hrvatski jezik ne poznaje ovu jedinstvenu riječ – JEBIGA.
Tumačili bismo je kao glagol sa zamjenicom koji se nekom obraća da nekom nešto učini, ali to nije to.
Meni je ovo jedinstvena poštapalica koja oplemenjuje govor nekim izričajem koji iskazuje mirenje sa sudbinom, plaho govori o nekoj tjeskobi i nezadovoljstvu, daje pečat nekoj tužnoj životnoj pričici i nikako ne znači; jebi ga.
Pitaju me moji pacijenti ponekad, kad mi se omakne „jebiga“ nakon dužeg razgovora i kad se s njima na neki verbalni i neverbalni način zbližim, kad im moj „ jebiga“ označi dodatnu prisnost, ljudskost i pozitivnu empatiju, jesam li iz njihovog kraja, iz Bosne, s Banije, iz Slavonije… jer očigledno ili uhoslušno je „jebiga“ univerzalno komunikacijsko sredstvo, ono koje nas čini ljudima bliskima, ono koje je u ovim jebenim prostorima tako čvrsto ukorijenjeno, kao ambrozija, samo što čini manje štete…
Naučio sam reći „jebiga“ vrlo brzo nakon, mama, tata, kaka, piša, koka, papa i sl. Jedna od prvih složenijih riječi kroz moj život je evoluirala od nečeg malo prostog preko nečeg nekulturnog, do nečeg vrlo običnog i dopustivog, nečeg što pojačava dojam svakom sadržaju što se bez problema može uklopiti u skoro svaku priču jer malo je sretnih priča, a većini nesretnih ono „jebiga“ malo otupi oštricu i ostavi komadić nade da će sutra biti bolje.
Jebiga me pratilo i onda kad sam napravio neke greške, izrečeno iz usta mog oca, a nije zvučalo tako prijekorno i bolno, uvredljivo. Samo me malko ponizilo u mojoj gluposti dajući mi dovoljno prostora i slobode da se popravim.
Jebiga je univerzalni pojam kojeg su savladali i kočijaši i sveučilišni profesori, šljakeri i političari, glumci i pjevači. Svi znaju reći jebiga, a da i ne razmišljaju puno o značenju ovog termina. On je neobjašnjiv, a svi znaju i osjećaju što znači jer prodire dublje od „dobardan ili pomozbog“ , znači više od virtualnog pojma ljubav, sreća, mir, znanje, grijeh, susret, oprost, jer neposredno komunicira s unutarnjim bićem onog tko ti kaže „jebiga“, kao i onog kome je upućeno to veliko „JEBIGA“.
I kad mi je žena primijetila kako mi u kući podosta psujemo, srećom se pojavi na sveprisutnom internetu teorija kako inteligentni ljudi psuju u prosjeku više od onih drugih. Zato se ne ustručavajte opsovati ili jednostavno komunicirati onako jebigaški jer to čovjeka opušta i produžava mu život.
Ako se nekom to ne sviđa – jebiga, svatko ima svoje mišljenje i svoj život. Ja moj radije živim s povremenim fantastičnim – JEBIGA.

IZ NEKE STARE DOSJETKE ZA PS PORTAL M STRIŽAK

Moglo bi vas zanimati

Šmajhlanje & najkomotnije

Ne tako davno, bio sam prisutan uz prodajni razgovor gdje je osoba (prodavač) izgovorila: “… …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *