Mrtvi

0

Ne skrivam se, samo trenutno ne živim i ne želim biti među vama.

Mrtvaci mogu hodati, mogu razmišljati i promatrati, međutim oni vide stvari koje vi ne vidite. Nazivate ih lucidnim bićima, zatvarate ih u mentalne košnice koje nazivate institucijama, ali tko ima pečat koji će udariti na potvrdu vaše mentalne stabilnosti? Netko poput vas? Naposljetku, možda ste svi vi lucidni a mi mrtvi zapravo živimo.

Sudac je nitko, većina stvara kriterije jer se boji onih koji su iole drugačiji. U skupini istomišljenika jedinka se stapa, postaje dio nečega jer njezino mišljenje se najednom cijeni; mada je mišljenje istaknute jedinke jednako kao i mišljenje grupacije kojoj je podlegnula.

Vrijeme prolazi, svi su ravnopravni i zatim se počinju gristi međusobno. Ne mogu se odlučiti tko je važniji u skupini. Zatim slijede izdvajanja u više manjih skupina; podmetanja, laži, licemjerje, koriste se svi alati kako bi se ostatak grupacije učinio slabijim dijelom prijašnje zajednice. Jedna skupina pobjeđuje, izabire vođu, a zatim taj vođa sebi prisvaja one za koje smatra da su najjači u skupini. Tako nastaje Vlada. Njihova riječ se mora poštovati, oni misle da znaju kako se nositi sa svim tegobama društva i najednom počinju zanemarivati one koje su ostavili izvan prvobitno odabrane skupine. Oni postaju nebitni, a vladajući osjećaju moć i šire svoje apetite. Potom se počinju klati međusobno. Nakon pokolja padaju jedan za drugim, a odbačeni ih spremaju u ljesove, pružaju im lažnu pomast te kreću zauzeti mjesta koja ranije nisu mogli. Počinje nova era duševno ranjenih monstruma. I sve se ponavlja kada osjete moć i započnu s međusobnim čupanjem grkljana.

Tko ostaje normalan? Onaj koji se prvobitno nije pridružio nikome.

Onaj koji je mrtav, a zapravo živi.

Tekst: Mario Lovreković – Lovra
Foto: YouTube screenshot

Komentiraj

Napišite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.