Mijenjajmo susjede

0

Republika Hrvatska dijeli kopnenu granicu s 5 susjednih država: Slovenijom, Mađarskom, Srbijom, BiH i Crnom Gorom. Zanimljivo je da su se u posljednjih nekoliko dana svi ti susjedi nešto „natamanili“ na Hrvatsku te joj nešto uzimaju, hoće uzeti, oteti, tužiti, utužiti, onemogućiti, blokirati, prepraviti, ispraviti, protjerati, zabraniti, a naša nas vlast ubjeđuje da je sve u redu i da intenzivno gradimo dobrosusjedske odnose. I onda se pitam kako zbiljsko onda izgledaju dobrosusjedski odnosi?

BiH s kojom graničimo na nešto više od tisuću kilometara kroz Izetbegovićeva zapjenjena usta ružno prijeti ne samo onemogućavanjem izgradnje za Hrvatsku izuzetno važnog infrastrukturnog projekta Pelješkog mosta. Osobno mi zapjenjeno Izetbegovićevo izlaganje uopće nije sjelo, naprotiv. Kroz ovo nešto godina samostalnosti itekako smo vidjeli koliko je hrvatska politika bila senzibilna prema susjednoj nam BiH. Hrvatska je darovala živote stotine svojih mladića da odbrani neke enklave koje su bile osuđena na „srebrenički put“. Što više može vrijediti od tih života? Može li se ta gesta uopće uspoređivati s ogromnim sredstvima koja su iz hrvatskog državnog proračuna upućena u BiH a na teret građana Hrvatske? Da je u hrvatskoj politici bilo loših poteza i procjena prema BiH bilo je ali te su loše politike platili uglavnom Hrvati iz te nam susjedne Zemlje. Bez obzira na to, uvažavajući pravo da se bori za svoju državu i narode koji u njoj žive, ipak zapjenjenoj mržnji s kojom je istupio nema mjesta, a i ne izgleda nimalo dobro.

Slovenci su nam, pak, još od prvih dana samostalnosti, i svoje i naše, toliki prijatelji da nam neprijatelj zbilja nije potreban. U stvari, nemoguće je nabrojati gdje nam sve nisu počinili političku ali i materijalnu štetu, a sve s manirima dobrih i kulturnih zapadnjaka koji bi nas htjeli izvesti na pravi put.

Sve kako se Slovenci stalno pozivaju na nekakvu pravdu i pravicu čiji su oni, po njima, jedini dionici, slično se ponašaju i političari Republike Srbije sa svojim jedinim i isključivim istinama. Zanimljivo bi bilo vidjeti koliko daleko Slovenci mogu ići sa svojim ucjenama vjerojatno dok ne i nestalo i zadnjeg Hrvata slično kao i sa srpskim istinama. Da li bi tada Slovenija i Srbija graničili na liniji Virovitica – Karlovac – Karlobag ili bi se tužili zbog „granice na Pakri“, a Šešelj u Skupštini gazio slovensku zastavu?

Mađari nas i ne doživljavaju a mi, s vremena na vrijeme, pljucnemo na njih da su nam zatvorili Rafineriju u Sisku. To što smo tu rafineriju prodali skupa s cijelom INA-om i darovali im upravljačka prava manje je bitno. Nekako mi se čini da je naša sreća što nas isti ti Mađari ne doživljavaju ogradivši se bodljikavom žicom.

Crna Gora, čisto reda radi, čivija s nekoliko kvadrata mora na Prevlaci i s Bokeljskom mornaricom.

Što u toj cijeloj tužnoj zavrzlami radi hrvatska vanjska politika? Anemično prodaje priče o dobrosusjedskoj suradnji stalno s jednim okom prema Bruxelles-u kao da je njih briga za tamo neke Hrvate s kojima imaju samo probleme. Ne bi me čudilo da se „žovijalni“ Juncker na spomen Hrvata u nekom trenutku obrecne: „U kojem su hotelu ti odsjeli?“

Kada već, mi hrvatski građani, nismo u mogućnosti mijenjati hrvatsku politiku a sve nam ovo spomenuto, pored kroničnih unutrašnjih problema kao što su nepotizam, korupcija, krupni kriminal, beskorisna i glomazna birokracija, i još podosta toga, čini grčeve u probavnom traktu preostaje nam samo kriknuti: „Mijenjajmo susjede!“

Na žalost, izgleda, upravo za to riješenje pobrinula se ista ta politika. Ovakvim tempom iseljavanja iz Hrvatske ubrzo će večina hrvatskih građana za susjede imati neke druge narode a ne ove sadašnje „čivijaše“ koji im svojim čivijanjem idu na jetrice.

Marjan Gašljević

Komentiraj

Napišite komentar!
Ovdje unesite svoje ime