Kroz povijest

0
Možda si moj imperator
ali ja nisam obična konkubina
mojim bokovima srce se sliježe
prostire dukate u tvoj dlan
Možda te nosim smjelo
u narukvici oko stopala
i krećem se kao kraljevska dama
Tvoj plašt pobjede
gazi mi opreze
ne dam ti da me skineš
bez prethodna pozdrava
Možda i stojimo u prošlosti
kao pustinja bez kraja
ali u kosi mojoj znaj
tvoja vječita slava spava
Možda smo film što krade
vrijeme i ne plaća pretplatu
za novo doba
Kroz duge mi noge
nauljene tvojim mirisima
teku bitke iza zatvorenih vrata
Saznanje o zveckanju oružja
konjima što dahću tiše
nego moja griva
daje snagu za poraze života
Oni odnose naše prikaze
oni troše tragove pijeska
neoprezno ispale iz oka
Možda si moj imperator
ali ja nisam obična konkubina
nad nama stoji povijest
dahće bez plašta
bez oružja
bez konja i dukata
povijest što pretvara
strah u ljubav
na vratima neba
očiju uprtih
u vječitog kreatora
Bez krinke i gloga
postajem samo obična žena
tvoja svojina
u torbi bez uloga opipljiva
što gazi me revno
Između nas jedino
kraljevsko srce
bludniči samo
na tragivima
pjeskovitog grada
Slobodanka Boba Vuić
Foto: Cobra

Komentiraj

Napišite komentar!
Ovdje unesite svoje ime