Subota , siječanj 20 2018
Početna / Regional / Razgovor ugodni naroda sisačkog – na kavi s Dankom Tomanićem i Davorom Svedružićem
Davor Svedružić i Danko Tomanić

Razgovor ugodni naroda sisačkog – na kavi s Dankom Tomanićem i Davorom Svedružićem

Udruga slijepih Sisak pokrenula je akciju naziva “I mi živimo tu” s ciljem prikupljanja sredstava za nabavku kombi vozila koje je prijeko potrebno svim članovima Udruge. U ovu akciju se, zahvaljujući našem Siščaninu Davoru Svedružiću, uključio i “Binocular teatar” iz Zagreba koji će 21. siječnja 2018. u 19 sati u Kazalištu 21 u Sisku izvesti predstavu “Jezične varijacije”. Sav prihod od ulaznica za predstavu biti će uplaćen na račun Udruge.

O akciji i predstavi, popričali smo s glumcem Davorom Svedružićem i predsjednikom Udruge slijepih Sisak Dankom Tomanićem.

PS-portal: Danko recite nam prije svega par riječi o akciji

D. Tomanić: Mi smo pokrenuli ovu akciju koja se zove “I mi živimo tu” želeći na taj način sakupiti sredstva za nabavku kombija koji nam je potreban za naše aktivnosti i u tom kontekstu smo napravili jednu široku akciju u koju uključujemo ljude koji nam mogu pomoći. S obzirom da trebamo skupiti određeni iznos, u te aktivnosti uključujemo i škole i vrtiće akcijom prikupljanja čepova s PET ambalaže i na takav način motiviramo škole i roditelje da se uključe. A biti će još toga.

PS-portal: Kako za sada teče akcija?

D. Tomanić: Akcija teče relativno dobro mada bi moglo biti i bolje, možda da je veći angažman ljudi i da se više priča o tome. Trebalo bi ljude izmotivirati da se uključe, pa da veći broj ljudi izdvoji iznos recimo koliko plate za jednu kavu, tako da im takav prilog ne bude opterećenje. Da ljudi daju koliko mogu. Igra malih brojki je ono što ja htio.

PS-portal: Imate li potporu od Grada i Županije?

D. Tomanić: Imamo obećanja i potporu s obzirom da smo sebi dali neki rok od 6 mjeseci za sakupljanje tih potrebnih sredstava. Grad Sisak je obećao da će ući u tu priču, pa i kroz kupnju ulaznica za ovu predstavu, a vjerojatno i kroz neke druge načine još konkretnije pa vjerujem da ćemo postići cilj.

PS-portal: Novac od ulaznica ide tako da kažem u vašu kasu?

D. Tomanić: Da. Novac ide na poseban račun otvoren za ovu akciju.

PS-portal: Broj tog računa je HR2124070001500002146, OIB 76721786236 i objavljen je na PS-portalu.

D. Tomanić: Tako je, i na portalu, ali i preko aplikacije “Čini pravu stvar”. Jedan od ambasadora akcije je Pavao Anić. On je na neki način začetnik, čovjek koji je to pokrenuo i on će 19. 02. 2018. na Sceni Vidre u zagrebačkom kazalištu Kerempuh održati humanitarni samostalni koncert i zarada od tog koncerta će ići u taj fond.

PS-portal: A suradnja s “Binocular teatrom”, kako je došlo do toga?

D. Tomanić: Jedan naš prijatelj, Mladen, je stupio u kontakt s Davorom i on se objeručke odazvao kako bi dao svoj doprinos ovoj akciji, za koju se nadam da će biti plodonosna i djelotvorna. Ali, možda je bolje da o tome pitaš Davora.

PS-portal: Davore kako je došlo do uključenja “Binocular teatra” u ovu akciju?

D. Svedružić: Ja nisam bio inicijator. Moram reći da je mene prvo kontaktirao Dankov frend iz udruge Mladen Šilobod i onda sam kontaktirao s Dankom. Čim je spomenuo tu ideju ja sam rekao da sam apsolutno za i samo moram dogovoriti s kolegicom i redateljem i producentom termin.

PS-portal: Predstava inače još nije do sada igrana u Sisku, ali je igrana u Petrinji?

D. Svedružić: Da, proljetos smo igrali u Petrinji, ali u Sisku predstava još nije igrana tako da se nadam kako će i zbog toga doći što više ljudi.

PS-portal: Ti si u “Komediji” a Antonija u “Gavelli”?

D. Svedružić: Da.

PS-portal: A što je”Binocular teatar”?

D. Svedružić: “Binocular teatar” je teatar od našeg kolege režisera Borne Armaninija koji već godinama radi predstave u, ajmo reć, nekoj nezavisnoj produkciji kakvih ima dosta na zagrebačkoj i hrvatskoj sceni i on je nama došao s idejom još prije godinu i pol kako ima jedan kratki tekst, kratku priču, koju bi napravio na 12 različitih dijalekata, ali ne klasično, onako kako su rađene “Stilske vježbe”, već malo drugačije jer je malo kompleksnija priča i Antonija i ja smo se odmah odazvali. Radili smo nekih šest mjeseci, i zbog termina i same građe i dijalekata koju je trebalo savladati.

PS-portal: Smeta li vas kada “Jezične varijacije” uspoređuju sa “Stilskim vježbama”?

D. Svedružić: Ne smeta, to je super… Ali zapravo predstave nisu iste, naša je slična samo po principu “Stilskim vježbama”, ali nije ista jer mi se i presvlačimo, mijenjamo kostime… Oni imaju jednu, Pero i Lela, a mi imamo drugačije dramaturški razvijeno, kada pričamo svoju priču jedno od nas je samo na sceni, osim u jednoj priči, Ali princip je isti, pričamo na različitim dijalektima.

PS-portal: Koliko je teško prelaziti iz dijalekta u dijalekt?

D. Svedružić: Pa, nije lako. Ali, ja imam tu sreću da ja jako… ja sam valjda glumac koji je u Hrvatskoj u zadnjih10 godina valjda na najviše dijalekata glumio. Svaku drugu predstavu, skoro, glumim na nekom dijalektu i mislim da još jedino na istarskom nisam glumio, od hrvatskih dijalekata. Tako da nije teško jer, ajmo reć, imam neku praksu a imam i uho, ali nekad je teško kad se u sekundi mora preć. To dolazi sve igranjem i probama, mada se zna dogoditi da u jednom dijalektu kažem riječ iz prošlog dijalekta.

PS-portal: Ali tu se ne radi samo o dijalektu, radi se o liku, o karakteru, o mentalitetu?

D. Svedružić: Tako je. Nije stvar samo jezika nego da se pogodi i nekakva karakterna osobina ljudi, plus ima još fora da i Antonija i ja dva puta glumimo lik drugog spola, ona muškarca a ja ženu, tako da imamo i tu zamjenu.

PS-portal: Predstavu ste počeli igrati 2016.. Koliko odigrali ste do sada imali izvedbi?

D. Svedružić: Dosta. I to uglavnom na gostovanjima pošto “Binocular teatar” nema matični prostor. Kada igra u Zagrebu igra u kinu “Grič”, ali mi se više koncentriramo na gostovanja i cilj nam je da što više igramo “okolo”.

PS-portal: Prilagođavate li tekst gostovanjima, da li ga osvježavate?

D. Svedružić: Ne mijenjamo tekst ali mijenjamo situacije. Recimo ja sam svoj tekst napravio na dosta improvizatorsku foru i znam mijenjati neke dijelove. Antonija ne. Ona ima vrlo čvrstu dramaturgiju, a ja sam na primjer kada smo igrali na Lošinju ubacio unutra Apoksiomena. Mogu se ubaciti neke specifičnosti grada ii kraja gdje se igra.

PS-portal: Mogu li Siščani očekivati nešto?

D. Svedružić: Pa ako mi padne… uglavnom to ne smišljam unaprijed nego mi dođe na sceni. Pa ako mi padne na pamet mogao bih ubaciti, a ima materijala u sisku da bi se moglo ubaciti. A već su me pitali zašto ne govorim sisački? Ja sam rekao da sam zaboravio govoriti sisački ali čim sjedim tu malo s vama brzo bi se vratio, krenuo bih u ono naše razvlačenje.

PS-portal: Koliko je Sisak tebe odredio?

D. Svedružić: Odredio me puno. U smislu kao čovjeka i u smislu kao glumca. Ja sam kao klinac počeo glumiti i užasno mi je drago da ćemo igrati u “Kazalištu 21”, odnosno “Pionircu”, jer sam ja tu radio svoju prvu predstavu ’81./’82., ne znam, sa “Zvijezdama mladih”, bio sam sedmi razred. Tako da me je odredio u glumačkom ali i u životnom smislu. Ja svugdje i stalno spominjem da sam iz Siska i to ne propuštam reći ni na jednom javnom istupu koji nešto znači.

PS-portal: Ima li što novo u karijeri? Još uvijek si u komediji?

D. Svedružić: Da, ja sam u stalnom odnosu u Komediji. Sada igramo “Revizora”, ali radimo jedan novi komad koji se zove “Opet on” jednog njemačkog autora (Timur Vermes). Zanimljiva tematika, radi se o Hitleru koji se odjednom pojavi/probudi u današnje vrijeme i što se onda događa. Inače jako puno radim i s Histrionima.

PS-portal: Što je s filmom, ima li što novog?

D. Svedružić: Filmove nisam u zadnje vrijeme snimao, ali snimao sam neke serije. Proljetos sam snimao za BBC “McMafiju” na ruskom. Ha, ha. A film – kad uleti.

PS-portal: Što je tebi draže?

D. Svedružić: Meni je prva i osnovna ljubav kazalište, zato sam postao glumac. Upisao sam akademiju zbog zaluđenosti kazalištem, i još sam uvijek zaluđen njim.

PS-portal: Koja je stvarna razlika između filma i kazališta?

D. Svedružić: I jedno i drugo je gluma. Svi kažu da na filmu ne treba gluma, to nije istina. Sve je to gluma i to vrlo ozbiljna. Razlika je između filma i kazališta što na kazališnoj sceni moraš držati koncentraciju dva, dva i pol sata, a koncentracija jednog filmskog kadra, ja sam snimio dosta serija i filmova i nisam nikada snimio dužu scenu od dvije minute tako reći, dakle najduže što sam morao držati koncentraciju u jednom kadru je nekoliko minuta, a na sceni ako imaš veliku ulogu moraš dva sata biti apsolutno unutra bez izlaženja van. Ali ja mislim da je ono što čini glumca glumcem zaista kazalište, to je ono iskonsko.

PS-portal: Želiš li možda za kraj ovog razgovora nešto reći?

D. Svedružić: Ja bih samo htio da dođe puno ljudi na ovu predstavu, da “Kazalište 21”, ili “Pionirac” kako ga mi svi još uvijek zovemo, bude puno kako bi pomogli ovu akciju. Nadam se da ovo neće biti zadnja naša suradnja oko te akcije i da ćemo i dalje pomagati da se problem nabavke kombija koji je Udruzi neophodan što prije riješi.

Hvala vam obojici na razgovoru!

A. Olujić / M. Gašljević

Moglo bi vas zanimati

Sa valova Yammat FM do kina Kristalna kocka Vedrine – večeras u Sisku “Odgođena revolucija”

Preko radio valova vrlo urbane radio stanice Yammat FM – vijest i priča o dokumentarcu …